Višeosjetilni park

VIŠEOSJETILNI PARK

Višeosjetilni park je otvoreni prostor bez arhitektonskih barijera, ciljano oblikovan tako da osjetilno usklađenim cjelokupnim sadržajem interaktivno djeluje na pet osnovnih ljudskih osjetila. Osmišljen je prvenstveno za osobe s oštećenjima vida, gluhoslijepe osobe i osobe s teškoćama mobilnosti ali i za sve ostale posjetitelje.
Multidisciplinarni projekt Višeosjetilnog parka objedinio je područje krajobrazne arhitekture i hortikulture, edukacije, rehabilitacije i umjetnosti, a ostvaren je u suradnji Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, krajobraznih arhitekata, Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom, umjetnika i Grada Zagreba. Autorice multidisciplinarnog projekta Višeosjetilnog parka su Ivanka Mlinarić, magistra inženjerka krajobrazne arhitekture (Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac) i prof.dr.sc. Rea Fulgosi-Masnjak (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Park je izgrađen 2005. godine i prostire se na oko 8000 četvornih metara.  
Krajobrazni sadržaji obogaćeni su interaktivnim skulpturama koje su djela autora Ivone Biočić Mandić, Sanje Fališevac, Margarete Vidmar, Krešimira Katušića i Danijele Kljajić, a u oblikovanju dijela skulptura sudjelovali su korisnici Centra Mali dom i veterani i članovi njihovih obitelji Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrovi. Posebnost su i klupe i zvučni koševi za otpatke prilagođeni osobama s invaliditetom, a koje je osmislio Dražen Viljušić (mag.cin., UNESCO mentor za oblikovanje didaktičkih igračaka i pomagala, Mali dom). Unutar Parka nalazi se i prilagođeni roštilj za pristup invalidskim kolicima.
Krajobrazni, umjetnički i dodatni sadržaji međusobno se nadopunjuju i daju mogućnost za edukativnu igru,  stjecanje novih iskustava, za kretanje i snalaženje u prostoru, razvijanje kreativnosti, mašte i estetike i povezivanje s prirodom što pridonosi većoj psiho-fizičkoj ravnoteži, smanjenju stresa i razvoju ekološke svijesti.
Višeosjetilni park, devastiran tijekom pandemije, obnovljen je u razdoblju od 2024. do 2026. godine u suradnji Ustanove Upravljanje sportskim objektima, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom.


O SKULPTURAMA

Djeca i mladi s teškoćama i osobe s invaliditetom zbog smanjenog adaptivnog potencijala svakodnevno nailaze na mnogobrojne teškoće u svijetu koji nije dizajniran po njihovoj mjeri, kao i uklapanju u širu zajednicu. Put kroz kreativnost, gdje ne postoje kruta pravila, idealan je za razvitak pozitivnih načina izražavanja sebe. Osoba ne može pogriješiti, ona je uspješna, a s uspjehom dolazi opuštenost i zadovoljstvo potrebno za učenje i skladan razvoj. Razvijanjem kreativnosti povećava se sposobnost snalaženja u novonastalim situacijama. I upravo kroz kreativnost i kreaciju, koja je u obliku interaktivnih skulptura  zaživjela u višeojetilnom parku, omogućila je djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom da daju svojom vizijom doprinos društvu, gradeći most između osoba sa i bez teškoća putem interaktivnosti.

Pod terapeutskim i umjetničkim vodstvom Margarete Vidmar, Krešimira Katušića  i Danijele Kljajić djeca i mladi s oštećenjima vida i dodatnim teškoćama, polaznici programa Kreativne radionice Centra, su uvedeni u ulogu umjetnika i vođeni kroz stvralački proces; od pronalaženja ideje, istraživanja simbola i metafora, oblikovanja i rješavanja likovnih problema do realizacije skulptura modeliranih u glini ili tehnikom papir machea, a zatim su radovi odliveni u poliesteru ili bronci. 




«ZEMLJA GRLI ZEMLJU» (poliester, 2005.)

Taktilni globus, uronjen u zemlju i simbolizira želju stapanja  mikrokozmosa osoba s teškoćama s makrokozmosom. Kontinenti su simbolički bojeni u ekspresivne čiste boje sa simboličkim sadržajem. Na globusu je učinjena intervencija u vidu otoka pridodanog Havajima na koju je likovna grupa pozicionirala Mali dom, što reflektira osjećaj položaja u svijetu ovih mladih ljudi s teškoćama. Otok čuva kit zaštitnik, a komunikacija sa svijetom je uspostavljena brodićem.

          




«MAČAK» (bronca, zemlja, 2005.)

Grupni rad likovne grupe Rosopas, njihovo viđenje mačka koji posjeduje aspekte samostalnosti i snalažljivosti koje priželjkuju za sebe. No, mačak je i osjetljivo biće. Na prsima su vratašca, koja vode u njegovu unutrašnjost i omogućuju dodir njegovog srca, osjećaja. Rad je nastao neposredno nakon druženja s mačkom i ekspresija je tog doživljaja.


            




«MALI PRIJATELJ» ( bronca, 2005.)

Nastavak projekta „Svjetlucanje“, gdje kroz terapijsku igru zrcaljenja «Kipar- model», kipar-terapeut Krešimir Katušić modelira dječaka s oštećenjem vida i motoričkim teškoćama, predstavnika korisnika Malog doma. Dječak je dijete slobodno od nametnute ideje o ograničenju i poziva na igru. 

                                  



«ABAKUS DABRAKUS» (glina, akril, nehrđajući čelik, 2005.)

Analogno računalo sastoji se od stotinu masom jednakih formi, što upućuje na jednakost ljudskih bića, no kvalitetom (oblikom i bojom) raznolikih što izražava specifičnost bića kao jedinke.  Njihovo kretanje, upućuje na povezivanje i stvaranje punine života: «Abrakadabra!».
Tijekom pandemije skulptura je otuđena. Skulpturu su rekreirali zajedničkim snagama mladi iz Malog doma i veterani i članovi njihovih obitelji Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrovi.

              



Socijalna skulptura “NOSOROG” (polyester, akrilik, 2005.)

Proizašla je iz inkluzivnog umjetničkog projekta „Nosorog“ (2011.-2014.) autorice Margarete Vidmar (likovne terapeutkinje i umjetnice) započetog u kreativnoj radionici Malog doma oblikovanjem pokretne skulpture Nosoroga autorskom reciklažnom tehnikom s grupom djece i mladih s višestrukim teškoćama uvedenih u ulogu umjetnika pod njezinim vodstvom uz asistenciju Danijele Kljajić, Romane Jambrešić i Dražena Viljušića. A zatim je Nosorog vođen slučajnim ili režiranim događajima slijedio inicijativu autora ili odgovarao na poziv i boravio u različitim gradskim prostorima. Putem interakcije s ciljanim skupinama građana (slučajni prolaznici, vrtićka i školska djeca, studenti, sudionici kongresa, veliki i mali pacijenti u bolnicama, posjetioci muzeja,, umirovljenici) skupljao je iskustvo i razvijao se, što se odražavalo u promjeni boje njegove „kože“ , a svaka boja je nosila simboličko značenje. Nosorog je predstavljan metodom pričanja priče o njegovom životu praćene vizualnim materijalom, a zatim su slijedile igre, razgovori i kreativne radionice te je njegov identitet i razvoj projekta zajednički oblikovala i zajednica stvarajući novi narativ, novu priču.
Kad je Nosorog otkrio da je skulptura i metafora, akademski kipar Krešimir Katušić podario mu je čvrsto tijelo od poliestera za život na otvorenom da radi ono što dobre skulpture čine: budi čežnju za boljim svijetom.
Kratki film “Priča o Nosorogu” (montaža: T. Fiket, 10`18“) premijerno je prikazan u sklopu programa “Drugačiji I jednaki - umjetnost I inkluzija” u Muzeju suvremene umjetnosti, 2022.

    

  

  

Video:  Priča o Nosorogu
Film ima titlove  i dostupan je osobama s oštećenjima sluha




SANJA FALIŠEVAC „PAS VODIČ VAL” (bronca, 2006.) 

Sanja Fališevac, gluhoslijepa kiparica završila je Školu primijenjene umjetnosti i slijedeći svoj unutarnji senzibilitet, posvetila se kiparstvu. Održala je preko 20 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, uz brojne skupne izložbe. Članica je strukovnih udruženja ULUPUH-a i HDLU-a. Sanja s istančanim senzibilitetom komunicira taktilnošću svojih skulptura. Za park je oblikovala psa vodiča Vala, kao posvetu odanim pomoćnicima osoba sa sljepoćom.

    



IVONA BIOČIĆ MANDIĆ “3 SKULPTURE ZA SJEDENJE I STUP” (kamen, 2005.)

Dr. art. Ivona Biočić Mandić je diplomirala kiparstvo u klasi Stipe Sikirice u Zagrebu 1993. Obranila disertaciju „Likovno djelo u percepciji slijepih osoba“, 2014., Mentori: Peruško Bogdanić ( kiparstvo) i Miško Šuvaković ( teorija). Njezine taktilne kamene skulpture nalaze se u Sućurju, Splitu, u Zagrebu, Jakovlju, Brookline, NH, SAD. Tri taktilne interaktivne skulpture za sjedenje i Stup simboličkog su značenja i predstavljaju arhitektonske motive autoričinog djetinjstva.


                

    
 

PRILAGOĐENE KLUPE, KOŠEVI ZA OTPATKE I ROŠTILJ

U park su postavljene klupe s taktilnim graničnicima sjedaćih mjesta za lakšu orijentaciju osoba sa sljepoćom i s prilagodbom podržavanja tijela opasačima za osobe sa slabom mišićnom kontrolom. Koševi za otpatke, jarkih su boja i uz pomoć vjetra stvaraju glazbu apliciranim zvončićima. Klupe i auditivne koševe za otpatke osmislio je Dražen Viljušić (mag.cin. i UNESCO mentor izrade didaktičkih igrački i pomagala) i proizašli su iz Programa izrade didaktičkih i rehabilitacijskih pomagala Centra Mali dom.
Sadržaji parka obogaćeni su prostorom za druženje uz roštilj prilagođen za osobe koje se kreću u invalidskim kolicima, predviđeni su taktilni stolovi za igru raznolikim materijalima, vrtni šah sa taktilno različitim poljima.


       


Pozivamo vas da posjetite Višeosjetilni park i s uživanjem se prepustite osjetilnom iskustvu! 


Lokacija: RSC Jarun